Osnovna škola Velika Mlaka

Lepo naše Turopolje

Lepo naše Turopolje

De su svi dobre volje.

Nema za opisat riječi bolje.

Tamo se pleše i pjeva,

ponekad čak i zijeva,

jer… pa znate već svi

tamo se kasno dolazi.

Nakon napornog dana

još nam samo fali voditeljica Ana.

Ma samo se šalim…

Toliko je dobra da mi dopušta

da cijelo vrijeme budalim.

Idemo na nastupe razne,

a ako smo na probi zločesti,

idemo u kazne.

Kad je počne u grlu pikat,

za nas je sreća što ne može vikat.

Ova je pjesma završila

jer me Ana malo čudno gleda

i nekako se namrštila.

Moja seka Matea

Sva sam zamusana

poljupcima tvojim s usana.

A tek ruke tvoje dvije

koje svaki dan tvoje rumeno lišce mije,

nikada ljepše neće moći

biti kao boja tvojih plavih oči

Ta tvoje dugačka kosa

je mirišljava kao tvoja stopala bosa.

Poseban tvoj stav

neće zamijeniti i posljednji mrav.

Jer jedino je srca meka,

moja draga seka.

Ovo ti daruje tvoja seka Elizabeta,

nadam se da ti ne smeta.

Taj dar ti donosim,

jer se tobom ponosim.

Tako si hrabra bila,

da nisi plakala kad si ruku slomila.

Tako te volim

da se brzo oporaviš, svaku noć molim.

Ovo ti dajem pomoću mame

Jer ti to ne možemo uručiti same.

Brz oporavak ti želim,

i tvom dolasku se veselim.

 Godišnja radost

Pada sitni snijeg

od bjeline ne vidi se brijeg

Po krovovima polako kliže

Kišna glista

ispod lista

na vrijeme stiže

 

Šarene boje su na lišću

Sve do grla me stišću

Vjetrovi ih s grana ruše

pa svremenom  sve jače i jače puše.

 

Ali najljepše mi je ljeto

kada zasja sunce sveto

kada se pojavljuje lijepo cvijeće

To je pravo Božje umijeće

 

Stiglo nam je proljeće

Veselje sve veće

Ali šteta što tako sporo dolazi

A onda opet brzo odlazi

Riječi

Riječi mogu svašta

Bile kratke ili duge

Jer kad radi ti mašta

Nema više tuge

 

Riječi mogu sjati

Bile lijepe ili ružne

Osmijeh ti dati

Jer u životu su nužne

 

Riječi mogu pjevati

Bile brze ili spore

Prestanem zijevati

Jer smiješne šale tvore

 

Ima mnogo vrsta riječi

Ako ih sve znaš

Hrvatski ćeš lako prijeći

I postati  pravi odlikaš

Uspomena

Kad u polju vidim ružu kako cvate

I kraj nje prekrasnog leptira

Uspomene iz djetinjstva meni se vrate

I u srce me dira

 

Ta zabavna trčnja kroz polja,

Kad prste dotakne ti rosa

Odmah povisi ti se volja

Kad primijetiš,da čička puna ti je kosa

 

Ali uspomena samo to je,

Prošlost daleka

A sjećanje samo moje

Uspomena lijepa,topla,meka

 

Moj razred

Leon Beg nije baš pametan nešto

Matej Božić matematikom se služi vješto

Luka Brcković šutljiv baš i nije

Tea Caganić glas svoj krije

 

Laura Celčić ima često pet

Ana Marija Furić misli da okrutan je svijet

Kristijan Gadanec stvara probleme

Gabrijela Gagulić rijetko je kraj mene

 

Mateo Ivanković je odlikaš

Ivan Jazvić prijetelj je svima baš

Viktor Kager smisla za humor ima

Petar Karoglan prijatelj nije svima

 

Karla Knežević mirna je jako

Bartol Kulić,prijatelj mu je svatko

Ema Likić baš me i ne voli

Stjepan Mahin pamet mi soli

Tko  se  skriva?

 

Tko se skriva u vrtu?

Mahnite gospodinu krtu.

 

Tko se skriva iza ormara?

Utočište traži mala bubamara.

 

Tko se skriva na tavanu?

Mišić spava na balvanu.

 

Tko se u kosi skriva?

To uš u njoj prebiva.

 

Tko je u šumi jeziv baš?

To je pauk mali naš.

 

Otišli su kući naši skrivači

Jer se vani polako mrači.

 

Sveti  Nikola

Kao snijeg brada mu bijela

A štap dug i tanak…

Upoznat bih ga rado htjela

Al“ me uvijek nadvlada sanak.

 

Za njim Crni Krampus korača

I zloćestu  djecu traži.

Šiba tad je plaća.

Bojiš li ga se sad?

Iskreno mi kaži.

 

Prije spavanja operi čizmice svoje

Da blistaju od sreće,

Sigurno najčišće bit će tvoje

I pune slatkiša vreće.

 

U hladnoj, zimskoj noći

Dok još i sova sniva,

On mojom ulicom tiho kroči

I slatkiše po čizmicama skriva

Majčin dan

Moja mama

Sjedi uz mane kad sam sama.

Ruku mi pruži

Kad se sa mnom nitko ne druži.

S tla me diže

Kad mi se noga prokliže.

Ne mogu joj reći samo HVALA,

Jer me čuvala dok sam bila jako mala.

Ne mogu joj ni toliko puno riječi napisati na papir

Jer je njezina ljubav prema meni beskonačna kao svemir.

Potrudit ću se više morati

I mami nešto darovati

Na majčin dan biti to će

A mama sa mnom ponosit se hoće

I ovoj pjesmi je napokon došao kraj,

I ti svojoj mami na Majčin dan nešto daj!

Tjedan

PONEDJELJAK je koma.

Ja bih najradije ostala doma.

UTORKOM je malo bolje,

Al' me zato matematika kolje.

SRIJEDA nije baš nešto,

Jer se profesor povijesti

Imenikom služi vješto.

ČETVRTKOM imamo najmanje predmeta

A i matematika mi više ne smeta

PETAK mi služi da se malo odmaram

I molim da iz povijesti i engleskog ne odgovaram.

SUBOTOM mogu raditi sve po volji

Zar to nije dan najbolji?

NEDJELJA je u tjednu zadnji dan

Pa je iskorištavam dok još mogu ići van.

Trakošćan

14.svibnja najdraži dan mi

Tad smo bili veseli svi.

Oko 8 sati u autobus naše nožice krenule

Prošlo nekoliko minuta,a učiteljice već nekog opomenule.

Prva postaja bila je dvorac Trakošćan.

Iz autobusa su svi izletjeli van.

Gospođa Maja vodička nam je bila.

Mišljenje o nama nije skrila.

Neke pohvalit´ je znala,

A to nije stvar mala.

Neki razredi bili su loši

Pa je morala puno glasa da troši.

Pokazala nam je Trakošćanske sobe,

Ali nismo vidjeli ni jedne primjerke robe.

Poslije su si sendviče prigrizli neki,

A ja sam skrivečki uzela griz seki.

Nakon jela smo se išli igrati.

Zabavljali smo se do 12 sati.

Međutim,neke učiteljice i učenice izgubile se jesu.

Neki tražili smo ih,pitali smo se gdje su.

Kad eto dolaze učiteljice dvije,a izgubljene učenice bile tu su,

Nitko ih se nije sjetio dati im pusu.

Usput,samo za kraj,

Trakošćan je kao pravi raj.

Varaždin

Čujte vijest ovu:

Putujemo na stanicu novu.

Varaždin čeka nas u sreći i veselju…

Ali dalje nisam čula jer neki učenici melju.

Na groblje išli smo prvo,

U sredini groblja bilo je lipino drvo.

Uputili smo se u centar grada.

Kroasan od čokolade jela sam tada.

Krenuli smo prema kovaču.

Tamo su svi stali da kokodaču.

Bili smo u predvorju srednje škole,

A neki učenici da idu u Mc´Donald´s učiteljice mole.

U muzeju kukaca zabavno je bilo,

A uzbuđenje se kod nekih nije krilo.

U Mc´Donald´s smo poslije pošli.

Matea i ja smo po vruće krumpiriće došli

 

Valentinovo

Valentinovo je bitno

To se treba znat' pod hitno.

To je dan ljubavi i sreće

Kada se nešto u nama kreće.

Kada želi izaći van

Da ostvari tvoj najljepši san.

Da nađeš ljubav pravu

Prelijepu i zdravu.

 

Pjesma Bogu

Gospodar srca mog

Je jedino moj Bog.

Vjerujem u njega i ljubim mu ruke

Jer prolazim život ja bez muke.

Velik je on i snažan.

Svima nama on je važan.

Stvorio on je mene

I pomogao da mi u životu bolje krene.

Stvorio je  Zemlju da se po njoj slobodno krećemo,

Zato ga nikad zaboravit nećemo.

Kada našim životima bude kraj,

Otići mi ćemo  njemu u raj.

U paklu je mjesto zlima

Jer su uništili živote svima.

Ključevi vrata pakla i raja

U dobrim su rukama od početka do kraja.

   Brojevi

1- Ova pjesma traje do 7!

2- Sretna sam ja!

3- Budite i vi!

4 -Za sreću nisu potrebni čokolade metri i metri!

5 - Nek sretan je cijeli svijet!

6 - Čujte ovu sretnu vijest!

7-Sreću nam ne može oduzeti čovjek nijedan!

Glazba

Glazba je smisao mog života,

U glavi mi se ona stalno mota.

Ja živim da je pjevam

A ne da u kući sjedim i zijevam.

U život mi unosi ritam

Volite li i vi pjevati

Sad vas pitam?

 

Ako da, odgovorili ste

Onda volim vas sve.

Ali ako ste odgovorili ne,

Onda duboko uvrijedili ste me

Onaj koji pjeva ne misli zlo,

Zato dobro upamtite to.

Pjevati znači sreća,

A s vremenom

Ona će postati sve veća i veća

I ovo je kraj.

Pjevat je dobro i to znaj!

Vukovar

Vukovaru, grade mili,

Sunčani ti dani bili.

Zemlje tvoje junaci

Oduvijek su srdaca naših prvaci.

Od kada zapalim ovu svijeću

Nikada vas zaboravit neću.

More

Za ronjenje imam masku,

Ali za skakanje trebam dasku.

Iz vode ribica iskočila

A meni se u more od straha noga umočila.

S prijateljima se igram vaterpola

I skačem sa mola.

Ulovio sam ribica nešto malo

Jer mi se više nije dalo.

Dalje ližem sladoled

I jedem slatki med.

Doma čeka me prijateljica Dora

Da se vratim s ovog predivnog mora.

Ovdje vrijeme prolazi brzo poput metka

Jer znam da sam na moru još samo do petka.

 

Anđeo

Ima prelijep glas,

Jer on svima

Navještava spas.

Sva bliješti kosa,

A stopala mu bosa.

Uzdaj se u anđela svoga,

Jer on dolazi od Boga.

Psić

Mekane su šape,

i dugačke su dlake.

Ima puno buha,

I dva duga uha.

Zaigran je jako

I zna ga svatko.

Kad povisi glas,

Zna se da je to pas.

Mačke

Vrlo su slatke mačke,

Ali uvijek rade spačke,

Ili ti grebu po kauču,

Ili ti ispred vrata mjauču.

Ali ipak ih volim jako,

Kako i ne bih,

Njih voli svatko.

Škola

Meni je baš super škola ,

Ali  šteta što je

Nekima smola.

Tamo su jako dobri učitelji,

Ali neki  ih nazivaju mučitelji .

U školi se treba učiti,

Mada se ponekad treba i mučiti.

Svoju učiteljicu jako volim.

Nikako da joj odolim

Zato što se u školu treba ići

I jako dobre ocjene postići.

 

Vještica i Matovilka

Vještica:

Ja sam vještica prava,

Od dobrote zaboli me glava.

Matovilku u kulu sam zarobila,

U kulu koju sam bez vrata stvorila.

Matovilka:

Od tada moram raditi poslove teške,

Dok je vještica po hranu išla pješke.

Nekoliko godina bila sam tamo

I razmišljala o najljepšem princu samo.

Vještica:

Pobjegla je iz kule jednoga dana.

I od tada sam bez nje ostala sama.

Sigurno već znate ovu priču,

Čak i čujem da ime već  iz publike viču!!

Matovilka:

S princem tada sam se vjenčala,

I do kraja život one muke sam se sjećala.

Ali od tada život mi je postao puno bolji,

I sada mogu raditi sve po volji.

Dijete

Od kuglice do djeteta

Ono se snašlo

Pa je  potom iz trbuha izašlo.

Majke ih 9 mjeseci u trbuhu drže,

A ako su blizanci natječu se

Tko će iz trbuha brže.

Jako boli kad se djeca rađaju

Prvo ste sretni, a onda se posvađaju

Djeca kad su mala piju mlijeko iz duda,

A kad porastu igrački je posvuda.

Kako se vi ponašate prema njima,

Tako će oni prema svima.

Zato treba paziti oštro

Da ne bi do tučnjave doći.

Gotovo je sve kad dođu do sedme godine,

Kao i ovoj pjesmi sada.

Pazite se jer od djece krepat 'ćete od rada.

Uskrsno jutro

Dođe iza drva zeko:

Za jaje ovo je mjesto meko.

Stavti ću ga iza grma,

Da ga vjetar ne zadrma.

Ovo je pjesma kratka

Jer još moram dostaviti jaje

Za Saru, Doru i Marka.

Uskrs

Uskrs nam je pred vratima

A ja ga čekam već satima i satima.

Jaja tad su glavna stvar

Šarene ih djeca dobivaju na dar.

Pazi! Kuhana trebaju biti

Da se ne bi mogli lako razbiti.

SRETAN  USKRS vam želimo

I vašim jajima se veselimo!!!

Moja kujica Bela

Moja kujica Bela stalno ljenčari,

A misli da dela.

Sva je troma i bela,

A da ne spominjem dalje da je debela.

Ha,ha! Samo se šalim s vama.

Ona je prava dama.

Stalno se mazi i skače

I za gospodarom nikad ne plače.

Sva je meka i glatka,

A kad skoči u blato

Prljava je ko patka.

Svakog se boji i plaši,

Ali kad se navikne po svima jaši.

Pogledaj je i ti

Sigurna sam da će ti se svidjeti.

Vjetar da sam

Vjetar  da sam

Odletjela bi u krajolik krasan

Neznam baš gdje točno

Ali osjećala bih se tako moćno

Da bi preletjela zemlje sve

I malene i velike

I ta duboka mora

I puno visokih,visokih gora

I sva prelijepa polja.

Najprije otišla bi do mora.

                          

Kišobrani

Kišobran plavi

U kiši se davi.

Kišobran žuti

Na kišu se ljuti.

Kišobran smeđi

Umire od žeđi.

Kišobran sivi

Kiši se divi.

Kišobran crveni

Skrio se pod krov drveni.

Kišobran crni

Viče kiši:Daj se vrni!

Garfield

Bila jednom mačkica mala,

imala je puno sala,

Garfield se zvala

I ništa nije znala.

Puno je jela i žderala,

zato je i postala debela.

Bila je narančaste boje,

Lazanje najdraže jelo joj je.

Bila je kuće šef pravi,

Danju i noću u hrani se davi.

Sigurno je znate već svi,

Ona jedva čeka da se pećnica ugasi.

Ponedjeljak joj je najgori dan,

U ponedjeljak uopće ne izlazi van.

U pustolovinama novim učinit će opet dobro djelo,

I sigurno okusiti neko novo jelo.

Ali sada ćemo je ostaviti samu,

Da uživa u svom danu.