Bio sam streličar u vojsci posljednjeg hrvatskog kralja, kralja Petra Svačića, na Gvozdu 1107. Godine. Nosio sam uglancanu, tešku željeznu kacigu, veliki i sjajni prsni oklop, lagani, ali hladni nožni oklop i željezne čizme. Bio sam naoružan lukom i strijelama i za nuždu jednim mačem.

     Sakrivao sam se u krošnjama velikog drveća i u grmlju, a iz skrovišta sam štitio kralja Petra. Neprijateljima sam bušio glave strijelama koje sam svom snagom ispaljivao iz svog luka dok mi je u glavi još uvijek zvonila naredba:“Pod savku cijenu sačuvati život kralju!!!“

     Kao vojnik s kraljem Petrom sam  prošao kroz mnoge slavne bitke i u mnogima smo pobijedili. Dok sam vadio zadnju strijelu, pomislio sam, kako li će završiti ova bitka? Znao sam da ova strijela ne brani samo kralja već i meni najdražu domovinu Hrvatsku . Žestoko smo se borili. Odjednom me pogodiše!

    Moje ranjeno tijelo spustilo se na hladnu zemlju na kojoj je već ležao i kralj. Nije me boljela rana već velika tuga  jer sam znao da smo izgubili i kralja i domovinu.

Marin Gudelj 4.b